Upravni i neupravni govor: primjeri i vježbe
Upravni govor izravno navodi nečije riječi, a neupravni prenosi njihov sadržaj uklopljen u vlastitu rečenicu. U upravnome govoru razlikuj navod i piščeve riječi te provjeri pravopisne znakove. Pri preoblikovanju u neupravni prilagodi lice i zamjenice kontekstu, bez automatskoga mijenjanja svih glagolskih vremena.
Razlika između upravnoga i neupravnoga govora
Usporedi dvije rečenice o istoj poruci. Upravni zapis glasi Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” Neupravni zapis glasi Nika je rekla da nosi bilježnicu. Prvi oblik predstavlja doslovne riječi, a drugi prenosi njihov sadržaj.
- Upravni govor: Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.”
- Neupravni govor: Nika je rekla da nosi bilježnicu.
- Navod: „Nosim bilježnicu.” To su izravno navedene riječi govornice.
- Piščeve riječi: Nika je rekla. One kazuju tko govori i kako uvodimo iskaz.
Piščeve riječi nazivaju se i rečenicom objašnjenja, a navod rečenicom navođenja. Ne moraju stajati istim redom. U ovome vodiču primjeri i vježbe izvorno su sastavljeni; cilj je prepoznati obrazac, a ne napamet prepisivati jednu rečenicu.
Piščeve riječi prije navoda
Ako najprije navodimo tko govori, iza uvodnih riječi stavljamo dvotočku: Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” Navod koji je puna rečenica počinje velikim slovom, a njegova završna točka stoji prije završnoga navodnika. Iza navodnika ne dodajemo još jednu točku.
Jednako vrijedi za pitanje ili usklik, uz odgovarajući znak: Luka je upitao: „Nosiš li bilježnicu?” Nika je uzviknula: „Ponesi bilježnicu!” Upitnik i uskličnik ovdje pripadaju samome navodu. Ne treba iza njih dopisivati točku.
Dvotočka nije obvezna ispred svake riječi stavljene u navodnike. Ovdje obrađujemo puni izravni iskaz nakon glagola govorenja, a ne, primjerice, ironično istaknutu riječ u običnoj rečenici.
Piščeve riječi poslije navoda
Kad piščeve riječi slijede nakon izjavnog navoda, obrazac glasi: „Nosim bilježnicu”, rekla je Nika. Završna točka izjave više ne stoji u navodu; iza završnoga navodnika dolazi zarez, a piščeve riječi počinju malim slovom. Cijeli zapis završava točkom nakon Nika.
Ako navod završava pitanjem ili usklikom, zarez se ne dodaje: „Nosiš li bilježnicu?” upitao je Luka. „Ponesi bilježnicu!” rekla je Nika. Malo slovo u upitao ili rekla pokazuje da su to piščeve riječi koje pripadaju istome zapisu upravnoga govora, a ne početak zasebne pripovjedne rečenice.
Za zasebne dvojbe pogledaj upitnik i uskličnik u navodnicima. Položaj znaka uvijek treba povezati s onim dijelom teksta kojemu pripada.
Umetnute piščeve riječi i nastavak navoda
Jednu rečenicu možemo prekinuti piščevim riječima: „Nosim”, rekla je Nika, „bilježnicu.” Nastavak bilježnicu počinje malim slovom jer se nastavlja ista rečenica. Zarezi odvajaju piščeve riječi od dvaju dijelova navoda.
Posebno provjeri postoji li zarez već u izvornoj rečenici na mjestu prekida. Od Čitam, ali ne žurim nastaje „Čitam,” rekla je Nika, „ali ne žurim.” Zarez koji pripada navodu ostaje prije završnoga navodnika prvoga dijela. Ne dodajemo još jedan zarez odmah iza toga navodnika.
Slično vrijedi za obraćanje: „Lana,” rekla je Nika, „pričekaj me.” U osnovnoj rečenici Lana, pričekaj me zarez odvaja vokativ. Nije dovoljno primjenjivati opću formulu svi zarezi izvan navodnika; najprije rekonstruiraj neprekinuti navod. Povezani primjer donosi zarez kod vokativa.
Navodnici ili crtica u dijalogu
Hrvatski pravopis dopušta uvođenje upravnoga govora navodnicima ili crticama. Navodnici dolaze u paru, bez razmaka uz unutarnji rub: „tekst” ili »tekst«. U ovome vodiču za primjere dosljedno rabimo prvi oblik; drugi nije pogrešan. Više pod navodnici u hrvatskome tekstu.
U tiskanome dijalogu svaku repliku možemo započeti crticom i razmakom, bez navodnika:
- – Jesi li ponijela bilježnicu?
- – Jesam, u torbi je.
Ovdje svaka stavka predstavlja zaseban redak dijaloga. Upotrijebljena crtica – nije kratka spojnica -. Nemoj u istome jednostavnom zapisu nasumično miješati uvodne crtice i navodnike. Ovaj odjeljak pokazuje osnovni dijalog; složenije umetanje piščevih riječi uz crtice provjeri prema pravopisnim primjerima u izvorima.
Kako preoblikovati izjavu u neupravni govor
Kreni od Nika je rekla: „Volim crtati.” Ako njezine riječi prenosi netko drugi, dobivamo Nika je rekla da voli crtati. Nestaju navodnici i dvotočka kojima smo uvodili puni navod, a sadržaj se uključuje u rečenicu veznikom da. Nema zareza samo zato što počinje da; usporedi zarez ispred da.
Glagol voli odnosi se na Niku, pa prvo lice volim prelazi u treće. Međutim, prvo lice ne mora uvijek nestati. Ako prenosim vlastite riječi, mogu napisati Rekao sam da volim crtati. Najprije utvrdi tko govori i tko prepričava, pa tek onda mijenjaj oblike.
Pri prepričavanju sačuvaj smisao, osobito niječnost. Luka je rekao: „Ne nosim bilježnicu.” postaje Luka je rekao da ne nosi bilježnicu. Pretvorba u da nosi bilježnicu promijenila bi poruku, makar bi rečenica bila gramatički moguća.
Pitanja, molbe i zapovijedi
Upravni primjer Luka je upitao Niku: „Nosiš li bilježnicu?” preoblikujemo u Luka je upitao Niku nosi li bilježnicu. Ne umećemo je li ispred svakoga glagola: oblik nosi li već sadrži upitnu česticu. Ako pitanje ima upitnu riječ, zadrži odgovarajuću poveznicu: Luka je upitao Niku: „Gdje je bilježnica?” postaje Luka je upitao Niku gdje je bilježnica.
Neupravni zapis ne završava automatski upitnikom zato što prenosi pitanje. Nika je pitala kada polazi vlak završava točkom. U Znaš li kada polazi vlak? cijela je rečenica pitanje, pa završava upitnikom. Razlikuj pitanje koje prepričavamo od pitanja koje sada postavljamo.
Molbu možemo prenijeti konstrukcijom s da: Nika je zamolila Luku: „Pričekaj me!” postaje Nika je zamolila Luku da je pričeka. Zamjenica me iz Nikina iskaza u ovome kontekstu postaje je. Ne pretvaraj molbu u tvrdnju da je Luka već pričekao; time bi promijenio vrstu poruke i njezin smisao.
Lice, zamjenice, vrijeme i mjesto
Kod Nika je zamolila Luku: „Ponesi moju bilježnicu.” neupravni oblik može glasiti Nika je zamolila Luku da ponese njezinu bilježnicu. Bilježnica pripada Niki. Zapis da ponese svoju bilježnicu odnosio bi je na Luku, subjekt radnje ponese, pa ne bi sačuvao isti odnos vlasništva.
Ni vremenske i mjesne oznake ne mijenjamo bez konteksta. Pretpostavi da je Nika u ponedjeljak rekla: „Dolazim sutra.” Ako poruku prenosiš istoga ponedjeljka, sutra i dalje znači utorak. Ako je prepričavaš u srijedu, možeš napisati Nika je u ponedjeljak rekla da dolazi u utorak. Tako izbjegavaš da čitatelj sutra pogrešno shvati kao četvrtak. Datum ili naziv dana često je jasniji od zamjene jednom drugom relativnom oznakom.
Glagolska vremena u hrvatskome ne pomičemo automatski u prošlost pri svakome prepričavanju. U prethodnome primjeru dolazim i dolazi ostaju prezent, uz promjenu lica. Vrijeme izvornoga iskaza i vremenski odnos prema njemu treba sačuvati; usporedi glagolska vremena. Ako je izvorno ovdje označivalo određenu učionicu, pri prepričavanju s drugoga mjesta možeš je izričito imenovati umjesto mehaničkoga zadržavanja ovdje.
Vježbe: pravopis i preoblikovanje govora
U zadatcima preoblikovanja zadrži osobe, niječnost i smisao poruke. Rješenja daju po jedan odgovarajući zapis; druge formulacije mogu biti prihvatljive ako čuvaju zadani kontekst. Ne pokušavaj rekonstruirati stvarne doslovne riječi samo iz prepričanoga sadržaja.
- 1. Nika je rekla da nosi bilježnicu. Je li to upravni ili neupravni govor?
- 2. U Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” izdvoji navod i piščeve riječi.
- 3. Dodaj znakove: Nika je rekla Nosim bilježnicu. Piščeve riječi neka budu prve.
- 4. Preoblikuj prethodni zapis tako da piščeve riječi dolaze poslije navoda.
- 5. Napiši pravilno uz piščeve riječi na kraju: Nosiš li bilježnicu / upitao je Luka.
- 6. Napiši pravilno uz piščeve riječi na kraju: Ponesi bilježnicu / rekla je Nika. Navod je usklik.
- 7. Umetni rekla je Nika između Nosim i bilježnicu u istoj navedenoj rečenici.
- 8. Umetni rekla je Nika nakon Čitam u navod Čitam, ali ne žurim.
- 9. Umetni rekla je Nika nakon obraćanja Lana u navod Lana, pričekaj me.
- 10. Jesu li navodnici »tekst« pogrešni zato što nisu donji i gornji?
- 11. Nika je rekla: „Volim crtati.” Prepričaj njezine riječi kao druga osoba.
- 12. Ja sam rekao: „Volim crtati.” Prenesi vlastite riječi neupravnim govorom.
- 13. Luka je rekao: „Ne nosim bilježnicu.” Preoblikuj bez mijenjanja niječnosti.
- 14. Luka je upitao Niku: „Nosiš li bilježnicu?” Preoblikuj u neupravni govor.
- 15. Luka je upitao Niku: „Gdje je bilježnica?” Preoblikuj u neupravni govor.
- 16. Nika je zamolila Luku: „Pričekaj me!” Prenesi molbu neupravnim govorom.
- 17. Nika je zamolila Luku: „Ponesi moju bilježnicu.” Sačuvaj da bilježnica pripada Niki.
- 18. Nika je u ponedjeljak rekla: „Dolazim sutra.” Prepričaj u srijedu uz izričito navođenje dana dolaska.
- 19. Dodaj završne znakove: Nika je pitala kada polazi vlak / Znaš li kada polazi vlak.
- 20. Nika je rekla da voli crtati. Sastavi jedan mogući upravni zapis, s piščevim riječima na početku.
Rješenja vježbi s objašnjenjima
- 1. Neupravni govor. Sadržaj je uklopljen veznikom da; rečenica ne predstavlja Nikine riječi kao doslovan navod.
- 2. Navod: „Nosim bilježnicu.” Piščeve riječi: Nika je rekla. Odvajamo izravni iskaz od objašnjenja tko govori.
- 3. Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” Dvotočka uvodi navod, veliko slovo otvara rečenicu, a točka stoji prije završnoga navodnika.
- 4. „Nosim bilježnicu”, rekla je Nika. Umjesto točke unutar navoda piše se zarez iza navodnika; piščeve riječi počinju malim slovom.
- 5. „Nosiš li bilježnicu?” upitao je Luka. Upitnik ostaje u navodu, a dodatni zarez nakon navodnika ne piše se.
- 6. „Ponesi bilježnicu!” rekla je Nika. Uskličnik pripada navodu; iza navodnika nema još jednoga zareza.
- 7. „Nosim”, rekla je Nika, „bilježnicu.” Nastavak iste rečenice počinje malim slovom, a umetnute piščeve riječi odvajaju se zarezima.
- 8. „Čitam,” rekla je Nika, „ali ne žurim.” Zarez iz izvorne rečenice ostaje prije završnoga navodnika prvoga dijela, bez udvostručavanja.
- 9. „Lana,” rekla je Nika, „pričekaj me.” Zarez uz vokativ već pripada navodu, pa se ne dopisuje novi odmah nakon navodnika.
- 10. Nisu pogrešni. Hrvatski pravopis dopušta i »tekst« i „tekst”. Važno je pravilno spariti znakove i ne umetati unutarnje razmake.
- 11. Nika je rekla da voli crtati. Prvo lice volim prelazi u treće jer druga osoba prenosi Nikine riječi.
- 12. Rekao sam da volim crtati. Prenosim vlastite riječi, pa zadržavam prvo lice; ono se ne pretvara automatski u treće.
- 13. Luka je rekao da ne nosi bilježnicu. Niječnost ostaje dijelom prenesenoga sadržaja; njezino bi izostavljanje promijenilo smisao.
- 14. Luka je upitao Niku nosi li bilježnicu. Čestica li ostaje uz glagol nosi; ne dodaje se zasebno je li ispred njega.
- 15. Luka je upitao Niku gdje je bilježnica. Upitna riječ gdje povezuje preneseno pitanje; cijeli zapis ovdje završava točkom.
- 16. Nika je zamolila Luku da je pričeka. Me se prilagođava u je jer Nika ostaje osoba koju Luka treba pričekati.
- 17. Nika je zamolila Luku da ponese njezinu bilježnicu. Njezinu označuje Nikino vlasništvo; svoju bi u ovoj rečenici upućivalo na Luku.
- 18. Nika je u ponedjeljak rekla da dolazi u utorak. Sutra se tumači prema ponedjeljku, ne prema srijedi kada poruku prepričavamo.
- 19. Nika je pitala kada polazi vlak. Znaš li kada polazi vlak? Prva rečenica prepričava pitanje, a druga ga izravno postavlja.
- 20. Nika je rekla: „Volim crtati.” To je moguća školska preoblika, ne dokaz da je u stvarnome razgovoru upotrijebila upravo te riječi.
Završna provjera zapisa
Prvo odvoji navod od piščevih riječi. Provjeri položaj točke, zareza, upitnika ili uskličnika i veliko ili malo početno slovo. Kod umetanja ponovno sastavi neprekinuti navod kako bi vidio pripada li mu zarez već otprije.
Zatim kod neupravnoga govora provjeri tko govori, kome se obraća i tko prenosi poruku. Usporedi vlasništvo, niječnost i vremenske oznake. Uređivanje interpunkcije ne smije promijeniti sadržaj. Slobodni neupravni govor i književno miješanje pripovjedačkih glasova zasebne su složenije teme; ovdje smo obradili temeljne školske obrasce.
Primjeri
- Pravilno u ovom primjeru Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” (Piščeve riječi prije navoda.)
- Pravilno u ovom primjeru „Nosim bilježnicu”, rekla je Nika. (Piščeve riječi poslije navoda.)
- Pravilno u ovom primjeru „Nosiš li bilježnicu?” upitao je Luka. (Bez dodatnoga zareza nakon upitnika i navodnika.)
- Pravilno u ovom primjeru „Nosim”, rekla je Nika, „bilježnicu.” (Nastavak iste rečenice malim slovom.)
- Pravilno u ovom primjeru „Čitam,” rekla je Nika, „ali ne žurim.” (Izvorni zarez ostaje u navodu.)
- Pravilno u ovom primjeru Nika je rekla da nosi bilježnicu. (Neupravni govor, bez navodnika.)
Česta pitanja
Koja je razlika između upravnoga i neupravnoga govora?
Upravni govor donosi izravni navod, primjerice Nika je rekla: „Nosim bilježnicu.” Neupravni prenosi sadržaj uklopljen u rečenicu: Nika je rekla da nosi bilježnicu.
Piše li se zarez iza navoda s upitnikom ili uskličnikom?
Ne kad iza takva navoda slijede piščeve riječi: „Nosiš li bilježnicu?” upitao je Luka. Upitnik ostaje prije završnoga navodnika, bez dodatnoga zareza iza njega.
Mijenja li se u neupravnome govoru uvijek glagolsko vrijeme?
Ne automatski. Volim crtati može se prenijeti kao Nika je rekla da voli crtati, uz zadržavanje prezenta. Lice, zamjenice i vremenske oznake prilagodi smislu i kontekstu.
Može li neupravni govor završiti upitnikom?
Ako je cijela rečenica pitanje, može: Znaš li kada polazi vlak? Samo prepričano pitanje ne traži upitnik: Nika je pitala kada polazi vlak.
Izvori
- Hrvatska enciklopedija: neupravni govor
- Hrvatska školska gramatika: objektne rečenice
- Hrvatska školska gramatika: upravni i neupravni govor
- Hrvatski pravopis: crtica u govoru
- Hrvatski pravopis: dvotočka
- Hrvatski pravopis: navodnici uz navod
- Hrvatski pravopis: početno slovo nakon pozdrava
- Hrvatski pravopis: upitnik i neizravno pitanje
- Hrvatski pravopis: znakovi u upravnome govoru
- Mislav Benić: Prepričavanje diskursa na primjeru osječkoga govora
Kako uređujemo odgovore · Prijavi pogrešku