Bi li ili bili
U pitanju se piše bi li, rastavljeno.
Kategorija
Česti glagolski oblici, futur, kondicional i svakodnevne konstrukcije u pisanju.
U pitanju se piše bi li, rastavljeno.
Za prvo lice jednine pravilno je bih.
Bih li i bi li mogu biti pravilni, ovisno o licu.
Pravilno je bio bih.
Pravilno je bismo, sastavljeno.
Pravilno je biste, sastavljeno.
Pravilno je bit ću.
Pravilno je doći ću.
Pravilno je došao bih.
U standardnom pisanju pravilno je došao.
U standardnom pisanju pravilno je dostaviti.
Pravilno je htio bih.
Pravilno je htjela bih.
Za prvo lice jednine pravilno je htjela bih.
Pravilno je htjela. Oblik htijela nije standardan.
Pravilno je ići ću.
U standardnom pisanju pravilno je kontaktirati.
Pravilno je moći ću.
Pravilno je mogao bi.
Pravilno je mogao bih.
Pravilno je mogao sam.
Za prvo lice jednine pravilno je mogla bih.
Pravilno je mogli bismo.
U standardnom pisanju pravilno je mogao.
Obje riječi postoje, ali molba je kraća i često neutralnija.
U jasnijem poslovnom tekstu često je bolje molim da dostavite.
Pravilno je molim očitovanje, sa slovom č.
Oba izraza mogu biti razumljiva, ali molim potvrdu često je kraće i urednije.
U jasnom tekstu bolje je molim odgovor.
U jasnom poslovnom tekstu često je bolje u vezi s mailom.
U standardnom pisanju pravilno je odgovoriti.
Pravilno je odgovoriti na mail.
Pravilno je pisao bih.
Pravilno je pisat ću.
U standardnom pisanju pravilno je poslati.
Ako se obraćaš jednoj ženi, pravilno je Poštovana gospođo.
U obraćanju muškoj osobi pravilno je Poštovani gospodine.
U standardnom pisanju pravilno je potvrditi.
U jasnom tekstu bolje je javljam povratnu informaciju.
U standardnom pisanju pravilno je priložiti.
Za potvrdu da je nešto primljeno u hrvatskom tekstu često je bolje primitak.
U standardnom pisanju pravilno je proslijediti, s ije i završnim i.
U standardnom pisanju pravilno je provjeriti.
Pravilno je radili bismo.
Pravilno se piše radio, bez slova j.
Pravilno je radio je, bez slova j.
Pravilno je radio sam.
Kad pomoćni glagol stoji iza infinitiva, piše se radit ću.
Pravilno je reći ću.
Pravilno je rekao bih.
U standardnom pisanju pravilno je rekao.
Za jasniji tekst često je bolje s obzirom na navedeno.
U jasnom tekstu često je prirodnije u skladu s.
U neutralnom standardnom tekstu često je bolje na temelju.
Za prvo lice jednine pravilno je trebala bih.
Pravilno je trebali bismo.
Pravilno je trebao bi.
Za prvo lice jednine pravilno je trebao bih.
Pravilno je trebao bih.
Trebao i trebalo mogu biti pravilni, ali ovise o rodu i značenju u rečenici.
Pravilno je trebao sam.
Pravilno je trebat će.
Oba izraza mogu biti pravilna, ali odabir ovisi o tome što šalješ.
Za datoteku u e-pošti najpreciznije je u privitku dostavljam.
U jasnom tekstu često je prirodnije u skladu sa zakonom.
U jasnom poslovnom tekstu često je bolje u vezi s upitom.
U standardnom pisanju pravilno je vidio.
Pravilno je vidio je.
Pravilno je vidio sam.
Za prvo lice jednine pravilno je voljela bih.
U poslovnom tekstu najčešće je urednije zahvaljujem na odgovoru.
Kada se označuje krajnji datum, pravilno je zaključno s.
U standardnom pisanju pravilno je zaprimiti.