Zamjenice: vrste, padeži, primjeri i vježbe
Zamjenice su promjenjive riječi koje zamjenjuju druge riječi ili upućuju na ono o čemu govorimo. U školskoj podjeli razlikujemo osobne, povratnu, posvojne, povratno-posvojnu, pokazne, upitne, odnosne i neodređene. Vrstu razlikuj od padeža i službe: mi može biti nominativ množine ili dativ jednine, ovisno o rečenici.
Što su zamjenice
Umjesto ponavljanja imena možemo reći Nika čita. Ona zapisuje bilješke. Zamjenica ona upućuje na već spomenutu Niku. U Ova knjiga pripada Niki riječ ova stoji uz imenicu i pokazuje o kojoj je knjizi riječ. Zato zamjenice ne moraju uvijek stajati samostalno umjesto izostavljene imenice.
Pri analizi odvoji tri pitanja: koja je vrsta zamjenice, u kojemu je obliku i na koga ili što upućuje. U Nika mi piše riječ mi osobna je zamjenica u dativu jednine; osoba koja piše nije mi, nego Nika. Vrsta riječi i rečenična služba nisu isti podatak, što objašnjava i vodič za vrste riječi.
Pregled osam vrsta zamjenica
Slijedimo školsku podjelu Hrvatske školske gramatike. U ovome opisu zamjenice niječnoga značenja, poput nitko, obrađuju se unutar neodređenih. Drugi priručnik može dodatno razraditi podskupine; zato pri rješavanju zadatka provjeri koju podjelu traži.
- Osobne: ona u Ona čita. Upućuje na osobu; osnovni su oblici ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona.
- Povratna: sebe u Nika vidi sebe u ogledalu. U tome primjeru objekt upućuje na istu osobu kao subjekt.
- Posvojne: moja u Moja knjiga leži na stolu. Izriče pripadnost govorniku; tu su i tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov.
- Povratno-posvojna: svoj u Luka čita svoj sastav. Sastav pripada subjektu Luki.
- Pokazne: ova u Ova knjiga pripada Niki. Izdvaja ono na što pokazujemo ili upućujemo u razgovoru.
- Upitne: tko u Tko čita? Pitanjem tražimo osobu koja čita.
- Odnosne: koju u Čitam knjigu koju je Nika preporučila. Povezuje zavisnu surečenicu s imenicom knjigu.
- Neodređene: netko u Netko čeka pred vratima. Osoba nije određena imenom; u toj su široj skupini i nešto, itko, nitko, ništa.
Ne određuj vrstu samo prema duljini riječi. Kratka riječ može biti zamjenica, ali i pomoćni glagol ili čestica. Za svaku promatranu riječ provjeri odnos prema ostalim riječima u rečenici.
Osobne zamjenice i padežni oblici
Kod osobnih zamjenica osnova se može znatno promijeniti: ja ima oblike mene, meni i mnom. To nije dokaz da su oblici nepovezane riječi. Sklonidbu uči kroz kratke rečenice, jer se isti zapis može pojaviti u više padeža.
- Nominativ: Ja čitam. Ja označuje govornika kao subjekt.
- Genitiv: Bez mene nema dogovora. Prijedlog bez u ovome primjeru traži genitiv mene.
- Dativ: Nika mi piše. Mi je nenaglašeni dativ jednine zamjenice ja; naglašeni oblik glasi meni.
- Akuzativ: Nika me pozdravlja. Me je nenaglašeni akuzativ jednine, a naglašeni oblik mene.
- Lokativ: Govorimo o meni. Uz o u ovome primjeru stoji oblik meni.
- Instrumental: Nika putuje sa mnom. Mnom je instrumental jednine uz prijedlog sa.
Vokativ ovdje ne popunjavamo izmišljenim oblikom samo da bismo dobili sedam redaka. Uobičajeni prikaz sklonidbe osobne zamjenice ja nema poseban vokativni oblik. Širi pregled padeža donosi vodič za padeže.
U Mi čitamo riječ mi nominativ je prve osobe množine. U Luka mi piše ista slova označuju dativ prve osobe jednine. Oblik mene može biti genitiv u bez mene ili akuzativ u Pozvao je mene. Padež ne određujemo samo prema zapisu izdvojenome iz rečenice.
Naglašeni i nenaglašeni oblici
Usporedi Nika mi piše i Nika piše meni, a ne Luki. Mi je kratak, nenaglašen oblik; meni je pun, naglašen oblik koji u drugome primjeru ističe primatelja. Slično se odnose me i mene, mu i njemu, ga i njega. Oba tipa imaju svoju uporabu; dulji oblik nije automatski pravilniji.
Uz prijedloge u osnovnim modelima upotrebljavamo pune oblike: bez mene, o meni, s njom. Ne pišemo o mi umjesto o meni. Postoje i posebni prijedložni spojevi s oblikom nj, primjerice na nj, pa od tih početnih modela ne stvaramo pravilo da se baš svaki kratki oblik nikad ne može pojaviti uz prijedlog.
Zanaglasnice ne stavljamo proizvoljno na početak neutralne rečenice. U jednostavnome modelu pišemo Nika mi šalje poruku. Ako primatelja posebno ističemo, možemo reći Meni Nika šalje poruku. U duljim rečenicama položaj ovisi o naglasnoj i sintaktičkoj cjelini; nije dovoljno brojiti drugu riječ u svakome zapisu.
U rečenici Nika ju je pozvala zamjenica ju objekt je, a je pomoćni glagol u perfektu. Ne proglašavamo cijeli niz jednom zamjenicom niti svako je zamjenicom. Usporedi Nika je čitala i Nika je pozdravlja: u prvome je pomaže tvoriti perfekt, u drugome upućuje na žensku osobu koju Nika pozdravlja.
Posvojne zamjenice i slaganje
Moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš i njihov označuju pripadnost. Oblik se prilagođava onomu što pripada, a ne preuzima jednostavno rod posjedovatelja: njegova knjiga, njegov raspored, njegovo pismo. Izbor njegov upućuje na posjedovatelja, dok nastavak u njegova knjiga prati imenicu knjiga.
U Moja knjiga leži na stolu moja je ženski rod, jednina i nominativ. U Pišem u svojoj bilježnici svojoj je ženski rod, jednina i lokativ uz bilježnici. Pitanje čiji pomaže razumjeti odnos, ali ne rješava automatski padež, rod i broj.
Razlikuj njezina bilježnica i Nikina bilježnica. Njezina je zamjenica, a Nikina posvojni pridjev izveden od imena Nika. Jednak odgovor na pitanje čija ne znači jednaku vrstu riječi. Tu razliku dodatno uvježbaj uz pridjeve i stupnjevanje.
Svoj, njegov ili njezin
U jasnim modelima s jednim subjektom svoj označuje pripadnost tome subjektu. Nika nosi svoju torbu znači da je torba Nikina. Nika nosi njezinu torbu, uz prethodno jasno spomenutu Anu, znači da Nika nosi Aninu torbu. Zamjena nije samo stilsko uljepšavanje, nego može promijeniti vlasnika.
Isto vrijedi za Luka nosi svoj ruksak i Luka nosi njegov ruksak. U prvome ruksak pripada Luki; u drugome, kad smo prethodno govorili o Marku, Marku. Nemoj izbrisati svaki njegov ili njezin i zamijeniti ga sa svoj bez provjere o kome se govori.
Svoj se odnosi i na prvo i drugo lice: Ja nosim svoju torbu; ti nosiš svoju torbu. Oblik svoju slaže se s torbom, a ne s gramatičkim rodom govornika. Prije izbora pronađi subjekt pomoću vodiča subjekt i predikat.
U složenim rečenicama, tuđemu govoru ili namjernome isticanju odnosi mogu tražiti dodatno tumačenje. Ovdje ne namećemo automatsku zamjenu u svakoj mogućoj konstrukciji. Kad više osoba može biti posjedovatelj, ponovi ime: Nika nosi Aninu torbu jasnije je od zamjenice kojoj se ne zna prethodnik.
Povratna zamjenica sebe i se
U Nika vidi sebe u ogledalu osoba koju vidi jednaka je subjektu. Povratna zamjenica ima oblike sebe ili se u genitivu i akuzativu, sebi ili si u dativu, sebi u lokativu te sobom u instrumentalu. Nema nominativ jer ne uvodimo nov subjekt koji bi se njome imenovao.
U Nika je oprala sebe zamjenica sebe naglašava koga je oprala; u jednostavnome povratnom modelu Nika se oprala upotrebljavamo kratki oblik. Službu riječi se uvijek provjeri u konkretnoj konstrukciji, ne prema samim dvama slovima. Ovdje analiziramo jasne primjere vraćanja radnje na subjekt, ne sve glagole koji sadržavaju se.
Povratna sebe i povratno-posvojna svoj nisu isti oblik iste zamjenice. Nika vidi sebe govori o osobi koja je objekt gledanja, a Nika vidi svoju torbu o pripadnosti torbe. Različite odnose ne treba spojiti samo zato što oba naziva sadržavaju riječ povratna.
Pokazne, upitne i odnosne zamjenice
Ovaj, taj i onaj mogu upućivati na blizinu govorniku, sugovorniku ili udaljenost od obojice. U razgovoru također upućujemo na ono o čemu smo već govorili; ne mjerimo svaki put fizičku udaljenost ravnalom. U Ova knjiga je nova riječ ova pokazna je zamjenica, a nova opisni pridjev.
U Koju knjigu čitaš? koju je upitna zamjenica. U Čitam knjigu koju si preporučila koju je odnosna zamjenica u vezničkoj službi. Isti oblik određujemo prema ulozi u cijeloj rečenici, a ne prema tomu pojavljuje li se ikad u pitanju.
Odnosna zamjenica slaže se s riječju na koju upućuje u rodu i broju, ali padež dobiva prema službi unutar svoje surečenice. U To je učenik s kojim razgovaram učenik je nominativ, a kojim instrumental uz s. Zato nije pravilo da zamjenica mora kopirati padež imenice u glavnoj surečenici.
U akuzativu muškoga roda razlikujemo živo i neživo: učenik kojega smo pozvali, film koji smo gledali. Za film u toj objektnoj službi pišemo koji, ne kojega. To nije zabrana oblika kojega uz neživo u svim padežima: primjerice, bez kojega traži genitiv. O povezivanju više pročitaj u jednostavnim i složenim rečenicama.
Neodređene zamjenice i nekoliko pravopisnih provjera
Netko i nešto upućuju na neodređenu osobu ili stvar. Nitko i ništa u ovome školskom pregledu također pripadaju široj skupini neodređenih, s niječnim značenjem. Standardni primjer glasi Nitko nije došao; niječna zamjenica ovdje ne uklanja niječni predikat.
Kad ni-zamjenica dolazi uz prijedlog, u primjeru Nisam razgovarao ni s kim pišemo tri riječi. To ne znači da se i oblik nikim bez prijedloga rastavlja na ni kim. Izraz bez ičije pomoći ima drukčiji obrazac, pa nije dobro pretvarati ni s kim u pravilo za svaki prijedlog i svaku zamjenicu. Pojedinosti donosi ni s kim ili niskim.
Prijedlog i osobnu zamjenicu pišemo odvojeno: sa mnom. Učenje padeža i učenje razmaka dva su povezana, ali zasebna zadatka. Pravopisne primjere donosi sa mnom ili samnom, a ovdje uvježbavamo i razlog za odabrani oblik.
Vježbe: prepoznaj i upotrijebi zamjenice
U zadatcima o pripadnosti pridržavaj se izričito zadanoga posjedovatelja. Uz padež navedi oblik i rečenicu koja ga objašnjava. Najprije pokušaj samostalno, zatim provjeri rješenja.
- 1. Ona čita. Odredi vrstu zamjenice ona.
- 2. Moj raspored je na stolu. Odredi moj.
- 3. Luka nosi svoj ruksak. Odredi svoj.
- 4. Ova knjiga je nova. Odredi ova.
- 5. Tko dolazi? Odredi tko.
- 6. Čitam knjigu koju je Nika preporučila. Odredi vrstu zamjenice koju.
- 7. Netko čeka. Odredi netko prema ovoj školskoj podjeli.
- 8. Nika vidi sebe u ogledalu. Odredi sebe i osobu na koju upućuje.
- 9. Napiši puni i kratki dativ zamjenice ja.
- 10. Dopuni: Govorimo o (ja).
- 11. Zamijeni ime Luka kratkim oblikom: Nika pozdravlja Luku.
- 12. Mi čitamo. Luka mi piše. Odredi lice, broj i padež oba oblika mi.
- 13. Ispravi zapis: Putuje samnom.
- 14. Torba pripada Niki. Dopuni zamjenicom: Nika nosi ___ torbu.
- 15. Ruksak pripada Marku, koji je prethodno jasno spomenut. Dopuni zamjenicom: Luka nosi ___ ruksak.
- 16. Torba pripada Ani, koja je prethodno jasno spomenuta. Dopuni zamjenicom: Nika nosi ___ torbu.
- 17. Bilježnica pripada govorniku. Dopuni povratno-posvojnom zamjenicom: Pišem u ___ bilježnici.
- 18. To je učenik s kojim razgovaram. Odredi padež zamjenice kojim i objasni zašto nije nominativ.
- 19. Ispravi odnosnu zamjenicu u akuzativu: To je film kojega smo gledali.
- 20. Ispravi zapis: Nisam razgovarao s nikim.
Rješenja vježbi s objašnjenjima
- 1. Ona: osobna zamjenica. Upućuje na osobu ženskoga roda, u trećemu licu jednine i nominativu; u ovoj rečenici subjekt je.
- 2. Moj: posvojna zamjenica. Označuje pripadnost govorniku, a oblik prati imenicu raspored, ne tvori se od osobnoga imena.
- 3. Svoj: povratno-posvojna zamjenica. Ruksak pripada subjektu Luki; svoj se slaže s imenicom ruksak u muškom rodu, jednini i akuzativu.
- 4. Ova: pokazna zamjenica. Izdvaja knjigu o kojoj govorimo; u rečenici je nova pridjev, pa te dvije riječi ne svrstavamo u istu vrstu.
- 5. Tko: upitna zamjenica. Pitanjem tražimo osobu koja dolazi; ovdje riječ ne povezuje odnosnu surečenicu s prethodnom imenicom.
- 6. Koju: odnosna zamjenica. Uvodi surečenicu koja određuje knjigu i u njoj ima objektni akuzativni oblik.
- 7. Netko: neodređena zamjenica. Upućuje na osobu koju ne određujemo imenom; u ovoj rečenici stoji u nominativu.
- 8. Sebe: povratna zamjenica, odnosi se na Niku. U ovome akuzativnom primjeru osoba koju subjekt vidi jednaka je samome subjektu.
- 9. Meni i mi. Oba su dativ prve osobe jednine; meni je naglašeni, a mi nenaglašeni oblik, ne množina u ovoj uporabi.
- 10. Govorimo o meni. Uz prijedlog o u zadanome primjeru upotrebljavamo lokativni oblik meni, ne kratki dativ mi.
- 11. Nika ga pozdravlja. Ga je kratki akuzativ zamjenice on; zamjena imena ne mijenja osnovni odnos subjekta i objekta.
- 12. Nominativ množine; dativ jednine. Prvo mi označuje nas kao subjekt, drugo primatelja pisanja; oba su prvo lice.
- 13. Putuje sa mnom. Prijedlog sa i instrumentalni oblik mnom pišu se odvojeno; samnom nije jedna standardna riječ.
- 14. Nika nosi svoju torbu. Posjedovatelj je ujedno subjekt, a svoju ima ženski rod, jedninu i akuzativ prema imenici torbu.
- 15. Luka nosi njegov ruksak. U izričito zadanu kontekstu njegov upućuje na Marka; svoj bi promijenio posjedovatelja u Luku.
- 16. Nika nosi njezinu torbu. Njezinu upućuje na prethodno spomenutu Anu; svoju bi u ovome modelu označivalo Nikinu torbu.
- 17. Pišem u svojoj bilježnici. Povratno-posvojna zamjenica odnosi se na neizrečeni subjekt ja i slaže s bilježnici u lokativu.
- 18. Kojim je instrumental. Padež određuje izraz s kojim unutar zavisne surečenice; nominativ imenice učenik ne prenosi se automatski.
- 19. To je film koji smo gledali. Film je neživo u ovome akuzativnom odnosu, pa odnosna zamjenica glasi koji, ne kojega.
- 20. Nisam razgovarao ni s kim. U ovom se izrazu prijedlog umeće između ni i kim; tri se sastavnice pišu odvojeno.
Kako provjeriti vlastiti odgovor
Napiši riječ na koju zamjenica upućuje ili jasno opiši govornika i sugovornika. Za padež izdvoji cijelu konstrukciju, a za svoj najprije odredi subjekt. Ako nije jasno čija je torba, nije dovoljno pogađati između dvije gramatički moguće zamjenice: dodaj kontekst ili ponovi ime.
Na kraju provjeri nisi li zamijenio vrstu riječi s rečeničnom službom. Zamjenica može biti subjekt, objekt ili dopuna imenici; u Moja knjiga je nova moja ima atributnu službu, a ostaje zamjenica po vrsti. Ta je razlika korisnija od učenja jednoga pitanja koje bi navodno riješilo sve primjere.
Primjeri
- Pravilno u ovom primjeru Ona čita. (Ona: osobna zamjenica u nominativu jednine.)
- Pravilno u ovom primjeru Luka mi piše. (Mi: osobna zamjenica u dativu jednine.)
- Pravilno u ovom primjeru Nika nosi svoju torbu. (Svoju: povratno-posvojna zamjenica.)
- Pravilno u ovom primjeru Ova knjiga pripada Niki. (Ova: pokazna zamjenica.)
- Pravilno u ovom primjeru To je učenik s kojim razgovaram. (Kojim: odnosna zamjenica u instrumentalu.)
- Pravilno u ovom primjeru Netko čeka pred vratima. (Netko: neodređena zamjenica.)
Česta pitanja
Koje su vrste zamjenica?
U ovome školskom pregledu razlikujemo osobne, povratnu, posvojne, povratno-posvojnu, pokazne, upitne, odnosne i neodređene. Vrstu određujemo prema značenju i uporabi u rečenici; zamjenice niječnoga značenja ovdje su unutar neodređenih.
Kada upotrijebiti svoj, a kada njegov ili njezin?
U jasnome modelu svoj označuje pripadnost subjektu: Nika nosi svoju torbu. Ako torba pripada prethodno spomenutoj Ani, Nika nosi njezinu torbu. Kad je više mogućih posjedovatelja, ponovi ime umjesto nejasne zamjenice.
Je li mi uvijek množina?
Nije. U Mi čitamo mi je nominativ prve osobe množine. U Luka mi piše mi je nenaglašeni dativ prve osobe jednine zamjenice ja, čiji je puni oblik meni. Isti zapis traži kontekst.
Mora li odnosna zamjenica imati isti padež kao imenica?
Ne. U To je učenik s kojim razgovaram učenik je nominativ, a kojim instrumental uz s u zavisnoj surečenici. Odnosna zamjenica usklađuje rod i broj s riječju na koju upućuje, a padež ovisi o njezinoj službi.
Izvori
- Hrvatska školska gramatika: instrumental osobnih zamjenica
- Hrvatska školska gramatika: neodređene zamjenice
- Hrvatska školska gramatika: pokazne zamjenice
- Hrvatska školska gramatika: posvojne zamjenice
- Hrvatska školska gramatika: povratna zamjenica
- Hrvatska školska gramatika: povratno-posvojna zamjenica
- Hrvatska školska gramatika: red riječi u rečenici
- Hrvatska školska gramatika: upitne i odnosne zamjenice
- Hrvatska školska gramatika: zamjenice
Kako uređujemo odgovore · Prijavi pogrešku